Kada trgovac odluči da investira, izlaže se brojnim finansijskim rizicima. Količina rizika zavisi od mnogih faktora, od kojih je jedan tip instrumenta kojim se trguje. Drugi uobičajeni faktori rizika dolaze u vidu visoke inflacije, volatilnosti na tržištima kapitala, recesije, bankrota kompanije itd.

U svijetu trgovanja, upravljanje rizikom se odnosi na praksu identifikovanja potencijalnih rizika unaprijed, njihovu analizu i preduzimanje mjera predostrožnosti za smanjenje rizika. Glavna svrha ovoga je ublažavanje rizika od gubitka u nekoj investiciji.

Rizik od gubitka nastaje kada se tržište kreće u suprotnom smjeru od naših očekivanja. Mnogi faktori mogu uticati na kretanje tržišta. Ovi faktori su prvenstveno politički događaji kao što su izbori, ekonomski događaji kao što su odluke o kamatnim stopama ili poslovni događaji kao što su nove tehnologije.

Kako funkcioniše upravljanje rizikom?

Trgovanje je primamljivo. Na dnevnoj bazi, čini se da postoji mnogo dobrih prilika za trgovanje koje vam potencijalno mogu donijeti veliki profit i to brzo, samo ulaganjem značajnih iznosa u pojedinačne pozicije. Međutim, većina trgovaca brzo shvati da to nije održiv pristup, a nakon nekoliko trgovanja, jedan gubitak može izbrisati cijeli njihov portfolio.

Implementacija dobro osmišljene i detaljne strategije upravljanja rizicima omogućit će vam da dugoročno ostanete profitabilni i stvorite stalan izvor prihoda koji se vremenom može povećati.

Rizik je vjerovatnoća da stvarni povrat na investicije (ROI) odstupa od očekivanog povrata. Odstupanja nastaju zbog događaja tokom trgovine i mogu varirati u smjeru i veličini. Povoljan događaj može dovesti do pozitivnog odstupanja, donoseći vam više od očekivanog profita. Nepovoljni događaji mogu uzrokovati negativno odstupanje, što može značiti zaradu manje od očekivane - rezultat je ili ostanak na nuli ili gubitak. Svaki tržišno-uticajući faktor utiče na obim trgovanja u smislu učestalosti pozicije, veličine i smjera, stvarajući varijaciju u intenzitetu i brzini fluktuacija cena. Ovo se zove volatilnost.

Vaš finansijski kapacitet i psihološka otpornost da se izdrži visoka volatilnost određuju vašu toleranciju na rizik. Što je veća vaša tolerancija na rizik, to ćete imati veći potencijal povrata.

Uspješni trgovci znaju i prihvataju da je trgovanje složen proces i da samo opsežna strategija upravljanja rizikom i plan trgovanja omogućavaju da ovo postane održiv izvor prihoda. Trgovac koji je ostvario značajan profit može sve izgubiti u samo jednoj ili dvije loše trgovine, bez odgovarajućeg plana trgovanja i strategije upravljanja rizikom.

Plan trgovanja i upravljanje rizicima

Iskusni trgovci obično citiraju frazu: "Planirajte trgovinu i trgujte po planu." Dobar nacrt plana trgovanja trebao bi da odgovara na većinu, ako ne i na sva sljedeća pitanja:

• Na koje finansijske instrumente se fokusirati?
• Kada ući i izaći iz trgovine?
• Gdje postaviti granice stop-loss i take-profit?
• Kako razdvojiti korisne od beskorisnih prilika?
• Šta učiniti kada se tržišta okrenu protiv vas?
• Kako se nositi sa svojim emocijama u vezi sa trgovanjem?
• Koje mjere predostrožnosti treba preduzeti kako biste bili sigurni da ćete se pridržavati ovog plana?

Koraci upravljanja rizikom

Postoje dvije vrste rizika u finansijama: sistematski rizik i sistemski rizik.

Sistematski rizik je svojstven određenoj finansijskoj imovini ili čak cijelom tržištu ili industriji. Ovaj inherentni rizik je eksterni i van kontrole bilo kog pojedinca ili entiteta. Sistematski rizik je specifičan po tome što su njemu podložna sva finansijska ulaganja. To znači da čak ni diversifikovani portfolio ne ublažava ili eliminiše sistematski rizik. Sistematski rizik uključuje tržišni rizik, rizik kamatne stope, rizik inflacije i rizik deviznog kursa.

Sistemski rizici su, s druge strane, nekonvencionalni. Teže ih je procijeniti u smislu njihove vjerovatnoće da se pojave ili čak njihovog eventualnog obima uticaja, nešto poput crnog labuda. Da biste razumjeli sistemski rizik, zamislite mrežu finansijskih sistema koja dobro funkcioniše. Sistemski rizik nastaje kada dođe do kvara bilo kojeg važnog čvora, što onda pokreće nezaustavljivu negativnu spiralu koja ne samo da otkriva slabosti sistema već i ubrzava njegov slom.

Proces upravljanja rizicima sastoji se od dva važna koraka: identifikacije i ublažavanja rizika.

1. Identifikacija

Identifikacija investicionih rizika, zahtijeva poznavanje različitih varijabli koje su u igri. Primarni ekonomski faktori kao što su odluke o kamatnim stopama i trgovački ratovi obično imaju uticaj na cijelo tržište i na sve industrije. Sekundarni ekonomski faktori poput ekonomskih izvještaja utiču na povjerenje investitora i potrošača i pomjeraju kratkoročne i srednjoročne trendove. Tercijarni ekonomski faktori kao što su kvartalni izvještaji o zaradi informišu o određenim industrijama ili finansijskim sredstvima. Iako je opseg uticaja ograničen, oni mogu uzrokovati masivna pomjeranja targetovanih finansijskih proizvoda.

Raspon informacija je definitivno širok, ali nisu sve nužno relevantne za sve vrste proizvoda. U svom planu trgovanja prvo treba da identifikujete koji ekonomski događaji su najrelevantniji i mogu uticati na odabrani proizvod. Zatim, treba napomenuti njihove karakteristike u smislu sposobnosti fluktuacije cijena, učestalosti objavljivanja i faktora koji mogu uticati na brojke u ovim izvještajima. Filtriranje obima informacija za praćenje omogućilo bi vam da eliminišete  spoljnu ‘buku’ i da se fokusirate na relevantne vijesti. Nakon ovog bi trebalo da razmislite o mogućim scenarijima za svaki izvještaj i da li bi oni mogli imati korisne ili negativne efekte na vaše ulaganje.

Prepoznavanje rizičnih scenarija omogućiće vam da identifikujete povezane signale na tržištima i pripremite se za sve probleme s kojima se naš portfolio može suočiti.

2. Ublažavanje

Kao što vidimo, ne postoji način da se izbjegne rizik u trgovanju. Međutim, kada naučite i uspijete identifikovati potencijalne rizike, lakše ćete pronaći način da smanjite te rizike.

Ovdje ćemo pisati detaljnije o strategijama za smanjenje rizika koje mogu zaštititi vaš kapital.

2.1 Postavljanje stop-loss i take-profit tačaka

Stop-loss (S/L) i take-profit (T/P) tačke predstavljaju dva ključna načina pomoću kojih trgovci mogu planirati unaprijed kada trguju. Čak i prije samog izvršenja trgovine, svaki trgovac uvijek treba da zna kada namjerava da uđe ili izađe iz trgovine. Postavljanje stop-loss i take-profit naloga se često vrši uz pomoć tehničke analize, ali fundamentalna analiza takođe može igrati ključnu ulogu u određivanju tajminga.

Uspješni trgovci znaju koju cijenu su spremni platiti i po kojoj cijeni su spremni nešto prodati. Jedino tada mogu da mjere rezultirajuće povrate u odnosu na vjerovatnoću da akcije postignu njihove ciljane vrijednosti. Ako je taj povrat dovoljno visok, oni izvršavaju trgovinu. Stop-loss tačka je cijena po kojoj će trgovac prodati akciju i pretrpjeti gubitak u trgovini. Ovo se dešava onda kada se trgovina ne odvija onako kako se trgovac nadao. Tačke su dizajnirane tako da spriječe mentalitet "vratiće se" i ograniče gubitke prije nego što eskaliraju. Na primjer, ako akcija padne ispod ključnog nivoa podrške, trgovci često prodaju što je prije moguće.

S druge strane, take-profit tačka je cijena po kojoj će trgovac prodati akciju i ostvariti profit od trgovine. Ovo se dešava kada je dodatni rast cijene proizvoda ograničen, s obzirom na rizike. Na primjer, ako se akcija približava ključnom nivou otpora nakon velikog pomaka naviše, trgovci će možda htjeti prodati prije nego što nastupi period konsolidacije.

Nasuprot ovome, neuspješni trgovci često ulaze u trgovinu bez ikakve ideje o tačkama u kojima će prodati uz dobit ili gubitak. Oni su više kao kockari, kad gube, grčevito se drže date pozicije, nadajuči se da će vratiti svoj novac, dok ih s druge strane, profit mami da se nedogled drže neku poziciju, radi još veće dobiti.

Efikasnim korištenjem stop loss-a, trgovac može minimizovati ne samo gubitke već i broj nepotrebnih izlazaka iz trgovine.

a) Pokretni prosjeci predstavljaju najpopularniji način za postavljanje ovih tačaka, jer ih je lako izračunati. Ključni pokretni prosjeci uključuju 5-, 9-, 20-, 50-, 100- i 200-dnevne prosjeke. Oni se najbolje postavljaju primjenom na grafikon akcija i utvrđivanjem da li je cijena neke akcije na njih reagovala u prošlosti kao nivo podrške ili otpora.

b) Još jedan odličan način za postavljanje stop-loss ili take-profit nivoa je na linijama trenda podrške ili otpora. Oni se mogu izvući povezivanjem prethodnih uspona ili padova koji su se dogodili na značajnom, natprosječnom volumenu. Kao i kod pokretnih prosjeka, ključ je određivanje nivoa na kojem ciena reaguje na linije trenda i, naravno, na veliki obim.

Prilikom postavljanja ovih tačaka, ovo su ključne stvari koje treba uzeti u obzir:

• Koristite dugoročne pokretne prosjeke za volatilnije akcije kako biste smanjili mogućnost da će beznačajna promjena cijene pokrenuti stop-loss nalog.
• Prilagodite pokretne prosjeke kako bi odgovarali ciljanim rasponima cijena. Na primjer, duži ciljevi bi trebali koristiti veće pokretne prosjeke kako bi smanjili broj generisanih signala.
• Stop loss tačke ne bi trebalo da budu bliže od 1.5 puta od trenutnog prisutne volatilnosti (raspon između najviših i najmanjih vrijednosti), jer postoji velika vjerovatnoća da će se izvršiti bez razloga.
• Prilagodite stop-loss prema volatilnosti tržišta. Ako se cijena akcije ne kreće previše, tada se stop loss tačke mogu malo zateći.
• Koristite poznate fundamentalne događaje kao što su obavještenja o zaradi, kao ključne tajminge za ulazak u trgovinu ili izlazak iz nje, zavisno od očekivanog rezultata, jer volatilnost i neizvjesnost tada mogu porasti.

2.2 Pravilo jednog procenta

Mnogi dnevni trgovci slijede ono što se zove pravilo jednog procenta. U osnovi, ovo pravilo sugeriše da nikada ne biste trebali staviti više od 1% svog kapitala ili svog trgovačkog računa u jednu trgovinu. Dakle, ako imate 10.000 dolara na svom trgovačkom računu, vaša pozicija na bilo kojem instrumentu ne bi trebala biti veća od 100 dolara.

Ova strategija je uobičajena za trgovce koji imaju račune manje od 100.000 dolara—neki čak idu i do 2% ako sebi to mogu priuštiti. Mnogi trgovci čiji računi imaju veće bilance mogu izabrati niži postotak. To je zato što kako se povećava veličina vašeg računa, tako se povećava i pozicija. Najbolji način da svoje gubitke držite pod kontrolom je da držite pravilo ispod 2%— sve više od ovoga stavlja pod rizik značajan iznos vašeg trgovačkog računa.

2.3 Izračunavanje očekivanog povrata

Postavljanje stop-loss i take-profit tačaka je takođe neophodno za izračunavanje očekivanog povrata. Važnost ove kalkulacije ne može se precijeniti, jer ona navodi trgovce da razmisle o svojim investicijama i da ih racionalizuju. Takođe, daje im sistematičan način da uporede različite investicije i odaberu samo one najprofitabilnije.

Ovo se može izračunati pomoću sljedeće formule:

[(Vjerovatnoća dobitka) x (Take Profit % Dobit)] + [(Vjerovatnoća gubitka) x (Stop Loss % Gubitak)]

Rezultat ove kalkulacije je očekivani povrat za aktivnog trgovca, koji ga onda mjeri i upoređuje u u odnosu na druge mogućnosti da odluči kojim akcijama treba trgovati. Vjerovatnoća dobitka ili gubitka može se izračunati korišćenjem istorijskih proboja i krahova nivoa podrške ili otpora nekog proizvoda – ili za iskusne trgovce, nagađanjem na osnovu do tad stečenog znanja.

2.4 Diversifikacija i zaštita

Potruditi se da maksimalno iskoristite svoje trgovanje znači da nikada ne stavljate jaja u jednu korpu. Ako sav svoj novac stavite u jednu akciju ili jedan instrument, pripremate se za veliki gubitak. Zato ne zaboravite diversifikovati svoja ulaganja – po industrijskim sektorima,  tržišnoj kapitalizaciji, kao i po geografskim regionima. Ne samo da vam ovo pomaže da upravljate svojim rizikom, već vam otvara i više mogućnosti.

Takođe se možete naći u trenutku kada trebate zaštititi svoju poziciju, ili primjeniti tzv. hedžing. Razmislite o poziciji akcija kada rezultati budu dospjeli. Možete razmisliti o tome da zauzmete suprotnu poziciju na osnovu toga, što vam može pomoći u zaštiti vaše pozicije. Kada se trgovačka aktivnost smanji, tada možete prestati sa hedgingom.

Zaključak

Svaka trgovina bi, barem teoretski, mogla završiti u gubitku. U stvari, uspješan trgovac može gubiti novac na trgovinama češće nego što zarađuje novac—ali ipak završiti u plusu na duge staze, ako vrijednost njihovih dobitaka na pobjedničkim trgovinama daleko premašuje gubitke na gubitničkim. Drugi trgovac može zaraditi novac na većini svojih trgovina, a ipak gubiti novac tokom vremena uzimajući male dobitke na svojim dobitnicima i puštajući gubitne trgovine da traju predugo.

Rizik koji prati svaku trgovinu ne može se u potpunosti i 100% izbjeći, ali korištenjem ovih strategija će se definitivno smanjiti, a njegov uticaj ublažiti.

Konsultovani izvori:

1. Kueper, J. Risk Management Techniques for Active Traders https://www.investopedia.com/articles/trading/09/risk-management.asp

 (2021)
2. Horton, M. Common Risk Management Strategies for Traders https://www.investopedia.com/ask/answers/050715/what-are-some-examples-risk-management-techniques.asp (2022)
3. Thakar, C. Introduction to Risk Management in Trading https://blog.quantinsti.com/trading-risk-management/ (2020)